Travanj 13, 2021

Login to your account

Username *
Password *
Remember Me

ANALIZA: Covid pandemija i sigurnost cestovnog prometa

O utjecaju globalne pendemije Covida na sigurnost cestovnog prometa u Hrvatskoj i svijetu piše Nenad Zuber, neovisni prometni stručnjak.

 

 

Prošla 2020. godina, godina iza nas, po mnogočemu je bila posebna.

 

Potres, korona, pandemija, „lockdown“ (nacionalno i globalno zaključavanje), pustinjski pijesak, poplave, ponovni potresi, učestala podrhtavanja tla, klizišta, slijeganje i poniranje zemlje, rupe i vrtače, propadanje cesta …

 

Nema škole, onda neka djeca idu u školu, druga ne idu, fakulteti ne rade, on-line nastava, rad od kuće, karantena, razmak od 2 metra … 1,5 metar … jedan metar, zabrane ili ograničavanja napuštanja boravišta – život u svojim „mjehurićima“, izlasci svedeni na nuždu ili odlazak u dućan po namirnice, osnovne potrepštine, lijekove, ukinuta događanja u kulturi i sportu …

 

Stožeri, liječnici, pojačana higijena, kontakti svedeni na minimum, maske, respiratori, smrtnost, ugrožene skupine stanovništva, izolacije, samoizolacije, drugi val, mutacije virusa, kako se zaštititi, hoće li biti trećega vala ili će virus nestati ...

 

Budimo odgovorni, ostajmo odgovorni, ograničena mobilnost, propusnice, puste ulice, smanjeni volumen prometa, prazni tramvaji i autobusi …

 

Sve donesene mjere za zaštitu zdravlja ljudi zapravo su imale za cilj spriječiti kretanje ljudi i njihovo kontaktiranje. Smanjena mobilnost posredno je utjecala i na smanjenje volumena prometa [1] (djeca ne idu u škole, studenti ne pohađaju predavanja, zaposleni rade od kuće).

Zabrane napuštanja mjesta boravka, manje opterećenje javnog prijevoza i slično, dovelo je do manjeg broja osobnih vozila i vozila javnog prijevoza putnika na prometnicama (iznimka su vozila za prijevoz roba, koja su se usprkos svim mjerama, ipak kretala prometnicama).

 

Državni zavod za statistiku RH (Učinci pandemije bolesti COVID-19 na društveno- ekonomske pokazatelje) konstatira kako pandemija ostavlja traga u mnogim područjima, pa tako i u cestovnom prijevozu putnika i roba.

 

U trećem tromjesečju 2020. prevezeno je gotovo 13,6 milijuna putnika, što je u usporedbi s trećim tromjesečjem 2019. pad od 42,2%. U cestovnome linijskom prijevozu putnika autobusima također se vidi pad, za 49,5%, dok se željeznicom, prema privremenim podatcima, prevezlo 25,0% manje putnika.

 

 

Što se tiče prijevoza roba, u trećem tromjesečju 2020. prevezen je ukupno 32,1 milijun tona robe, što je u usporedbi s trećim tromjesečjem 2019. porast za 0,1%. Prijevoznici teretnih vozila imali su pad prijevoza od 1,2%.

 

 

Manje automobila na cestama, manje autobusa, manje sudionika prometa, prazne ulice, ceste, autoceste … smanjen volumen prometa i zaključavanje zbog Covid-19 dovelo je do velikih poremećaja u mobilnosti i u Europi.

ETSC [2] (COVID-19: Ogroman pad prometa u Europi) konstatira kako je širom Europe zabilježeno neviđeno smanjenje prometa od stupanja na snagu mjera zatvaranja povezanih s pandemijom COVID-19. U članku se analizira kako je za vrijeme prvoga lockdowna u brojnim europskim gradovima promet smanjen za između 70 i 85% u zemljama u kojima su na snazi bile mjere zatvaranja. Analiza britanskog prometa autocestama od strane TRL-a također je ukazala na pad prometa i do 75%.

 

Prateći dostupne podatke i analize prometa, iako cjelovitih podataka i istraživanja za proteklu, posve čudnu 2020. - nema, nameće se pitanje: je li sve to skupa dovelo do smanjenja broja prometnih nesreća i ozljeđivanja u prometu, protekle 2020.? Je li to dovelo do strateškg zaokreta u promišljanju i ponašanju ljudi, poglavito sudionika prometa, prije svega vozača.

 

Logična pretpostavka bi bila: manje prometa = manje nesreća i ozljeda!

 

Iako je prerano donositi čvrste zaključke, nema još dostupnih relevantnih podataka za cijelu 2020., a dostupni izvještaji temeljeni na ograničenim podatcima pokazuju da smrtni slučajevi na cestama nisu smanjeni u istoj mjeri.

 

Prema podatcima MUP-a u prvih 11 mjeseci 2020. godine na hrvatskim prometnicama poginule su 224 osobe, teško je ozlijeđeno 2060, a lakše 7237 osoba. To je 13,8 posto manje stradavanja u odnosnu na isto razdoblje 2019. godine. Broj teško ozlijeđenih je za 11,8 posto, a broj lakše ozlijeđenih za 25 posto manji nego u istom razdoblju 2019.

 

 

 

Svako smanjenje u broju poginulih i ozlijeđenih na prometnicama trebalo bi biti i jest ohrabrujuće. Nešto je ipak trebalo biti dobro u ovoj pandemiji i u 2020.!

 

Nažalost, s brojem poginulih u 2019. godini Hrvatska se udaljava od cilja utvrđenog Nacionalnim programom sigurnosti cestovnog prometa – 213 poginulih u prometnim nesrećama. Sa stopom poginulih u 2019. godini od 7,6 na sto tisuća stanovnika Hrvatska je pri dnu zemalja Europske unije jer je prosjek Europske unije 5,5 poginulih.

 

U 2019. godini poginule su 63 osobe više, što je 26,9 posto više nego što je predviđeno Nacionalnim programom (7,6 osoba na sto tisuća stanovnika). Slično je bilo i u 2018., a i u 2017.

 

Mi, najveći optimisti, slušajući sve strahote u 2020. godini, a svjesni smanjene mobilnosti građana i znatnog smanjenja volumena prometa, ponadali smo se da će biti nešto dobro u ovoj pandemijskoj godini – manje poginulih u prometu! Kako ćemo se na taj (teži način za život) približiti postavljenom cilju od 213 poginulih u prometu na kraju 2020. Nažalost, s 224 osobe poginule u prvih 11 mjeseci, to je ostao samo san nas optimista.

 

Izvješće PIN-a [3] (Zaključavanje je rezultiralo nezapamćenim padom broja smrtnih slučajeva na cestama od 36% u EU) navodi preliminarne podatke iz 25 država članica EU koji pokazuju prosječni pad smrtnosti na cestama za 36% u travnju 2020. u odnosu na prosjek istog mjeseca u prethodne tri godine.

 

Najveće smanjenje smrtnih slučajeva na cestama zabilježeno je u Italiji (84%), a slijede Belgija, Španjolska, Francuska i Grčka s padom od preko 59%. Ali smanjenje prometa nije dovelo do smanjenja smrtnih slučajeva u svim zemljama. U Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj smrtni slučajevi na cestama tijekom mjeseca travnja ostali su slični ili su čak bili veći nego prethodnih godina. Istaknuto je da je Švedska imala manje stroge mjere ograničavanja Covid-19 u usporedbi s mnogim drugim zemljama EU.

 

Ovi podatci i istraživanja, uzeti s rezervom, ukazuju kako je potrebno više kvalitetnih istraživanja da bi se razumjeli stvarni razlozi zašto smrtnost općenito nije smanjena u istoj mjeri kao i volumen prometa.

 

Dosta je interesantan podatak, iako podatci prema vrstama vozila i razlozima još nisu dostupni u većini zemalja, o značajnom porastu smrtnosti vozača teških teretnih vozila (dostupan podatak iz Španjolske). Razlog vjerojatno leži u tome da se promet tereta širom EU ipak odvijao tijekom razdoblja zaključavanja, karantena i izolacija. Poznato je da su vozači u prijevozu roba cijelo to vrijeme vozili i pod povećanim pritiskom. Mnoge su zemlje suspendirale pravila EU-a o vremenu trajanja upravljanja vozilom i odmora za profesionalne vozače u određenim sektorima tijekom zaključavanja.

 

No, ostaje pitanje zašto nije bar donekle proporcionalno smanjen broj stradavanja u odnosu na smanjenje volumena prometa u našoj zemlji? Ako ovdje prikazani (ponavljam, ne cjeloviti) podatci grubo pokazuju da u nekim zemljama EU smanjenje volumena prometa od 70 do 85 posto gotovo proporcionalno prati i smanjenje stradavanja od 59 do 84 posto, kako to da je kod nas, uz pad prometa putnika od preko 42 postoto smanjenje stradavanja svega 13,8 posto. Bez obzira na to što ovi podatci nisu posve usporedivi – razlika je prevelika!

 

Do čega nas je dovela 2020.? Nedvojbeno, smo svi skupa i dalje u strahu od mogućega. Opterećeni smo onime što se događalo u 2020. Netko više, netko manje. Našu svakodnevnicu prate depresija, stres, zbunjenost, nedoumica, hoće li nas još tresti, pitanje kako se zaštititi, izostanak konzistentnog, stručnog tumačenja mjera zaštite, pucanje zdravstvenog sustava … Sve to pak kod nekih dovodi do ignoriranja, odbijanja, revolta, potrebe za prosvjedima, pretjeranog postavljanja pitanja: zašto? Zapravo, u ovoj je situaciji za razumjeti svakoga, jer je previše pitanja na koje nemamo relevantne, kvalitetne i funkcionalne odgovore! Iako je pitanja puno, žao mi je da se sve u našoj državi u zadnje vrijeme svelo na to hoće li se otvoriti teretane i kafići!?!? Pa valjda ima važnijih pitanja! Valjda treba izdignuti pogled iznad horizonta i jasno pogledati u budućnost!

 

Iskustvo uči da je sve ružno prije ili kasnije prošlo, pa će proći i ova pandemija. Ali, pitanja ostaju. Nas, koji o prometu razmišljamo malo više nego što je uobičajeno, zanima kako će izgledati promet i sigurnost u prometu kada ovo sve prođe i kada se „vratimo u normalu“? Kakav će utjecaj na odlučivanje i postupanje u prometu imati sve ovo doživljeno? Hoće li to zaista sve biti normalno? Kakav će sve ovo imati utjecaj na naše odlučivanje i postupanje u prometu?

 

Neće li negativne popsljedice 2020. u svim svojim varijantama i gradacijama prouzročiti ljutnju, bijes, nervozu, frustracije, a to pak imati izravan utjecaj na sigurnost kada „nas puste s lanca“? Kakvi su se stavovi formirali kod ljudi? Bijes, ljutnja i frustracije pobuđuju agresivnu vožnju! A na preventivu nitko nije niti pomišljao proteklu godinu dana, iako se zna da prevencija mora biti tamo gdje se događa zlo! A 2020. je bila zla godina. Više prevencije nužno dovodi do smanjene potrebe za psihološkom pomoći!

Treba osvijestiti … ne možemo kontrolirati situaciju, druge vozače, vrijeme, ali možemo kontrolirati sebe! Koliko smo voljni, koliko je snažan naš mozak za ovakav korak? Možemo li se mositi sa svime time? Poznavati sebe ključno je za razvoj unutarnjeg samopouzdanja (i za sudjelovanje u prometu). Možemo li biti dio rješenja, a ne dio problema!

 

Svojim postupcima treba stvarati pozitivno ozračje i atmosferu među sudionicima prometa, činiti dobro (uvijek, ne samo u prometu) a to će dovesti do zadovoljstva kao posljedica toga činjenja. A što je to nego defenzivna vožnja! Za to treba smoći snage kada opet dođemo u „normalno“!

 

Hoće li itko ikada kod nas istražiti što se događalo za vrijeme pandemije, korone i potresa? Učinak zatvaranja (lockdowna) na stradavanja i ozljede na cestama nepoznat nam je u potpunosti, jer je premalo zemalja prezentiralo službene podatke od početka pandemije. Kako bilo da bilo, nitko nije siguran što će se s prometom događati kada krene „po normalnom“. Ipak, neke naznake već postoje, npr. TRL [4]u Velikoj Britaniji upozorava na opasnost od brze normalizacije, što je moguće rezultat nedavnih izvještaja u medijima usredotočenih na izolirane događaje koji možda ipak ne predstavljaju cjelovitu sliku stvarne situacije na cestama.

 

 

.........

 

bilješke:

 

[1] Volumen prometa predstavlja ukupan broj prometnih entiteta (vozila/pješaka) koji prolaze zadanim presjekom ili odsječkom prometnice za vrijeme određenog vremenskog intervala (godina/dan/sat).

 

[2] ETSC - European Transport Safety Council - Europsko vijeće za sigurnost prometa je neovisna neprofitna organizacija sa sjedištem u Bruxellesu posvećena smanjenju broja smrtnih slučajeva i ozljeda u prometu u Europi. Osnovano 1993. godine, ETSC pruža nepristran izvor stručnih savjeta o pitanjima sigurnosti prometa Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i nacionalnim vladama. ETSC nastoji utvrditi i promovirati učinkovite mjere na temelju međunarodnih znanstvenih istraživanja i najbolje prakse u područjima koja nude najveći potencijal za smanjenje prometnih nesreća i žrtava. Pruža činjenične podatke u obliku znanstvenih izvještaja, informativnih listova i biltena kao potporu visokim sigurnosnim standardima u usklađivanju s EU, korištenju najboljih praksi i istraživanjima sigurnosti u prometu. https://etsc.eu/

 

[3] ETSC indeks performansi sigurnosti na cestama (PIN) alat je politike koji pomaže državama članicama EU-a da poboljšaju sigurnost na cestama. Usporedbom učinka država članica služi za identificiranje i promicanje najbolje prakse u Europi i uspostavljanje vrste političkog vodstva potrebnog za stvaranje cestovnog prometnog sustava koji maksimizira sigurnost. Pokrenut u lipnju 2006. godine, indeks pokriva sva relevantna područja sigurnosti na cestama, uključujući ponašanje sudionika u prometu, infrastrukturu i vozila, kao i općenito donošenje politika sigurnosti na cestama. Nacionalne istraživačke organizacije i neovisni istraživači iz 32 zemlje sudjeluju u programu i osiguravaju da se svaka procjena koja se provodi u okviru programa temelji na znanstvenim dokazima i da se učinkovito priopćava europskim kreatorima politike sigurnosti cestovnog prometa. ETSC-ov PIN program pokriva 32 zemlje: 27 država članica Europske unije, zajedno s Izraelom, Norveškom, Republikom Srbijom, Švicarskom i Ujedinjenim Kraljevstvom. https://etsc.eu/projects/pin/

 

[4] TRL - Transport Research Laboratory - Laboratorij za prometna istraživanja je samostalna privatna tvrtka osnovana 1933. od vlade Velike Britanije kao Laboratorij za istraživanje cesta. TRL provodi prometna savjetovanja, istraživanja i usluge u javnom i privatnom sektoru. Moto ili slogan TRL-a je „Budućnost prometa“. https://www.trl.co.uk/

 

 

Poslijednja izmjena dana Utorak, 23 Veljača 2021 19:44